Sjedim u kafiću, nepomična...na licu mi tužni izraz, a iz oka liju suze...baš kao kiša napolju. Srce se lomi, kao čaše koje pijanci bacaju oko mene. P'jana sam! Dušom haraju hladni vjetrovi.. Oko mene stotina nepoznatih osoba, a ja u svakoj vidim tvoje lice. Tvoj osmijeh koji strašno volim, tvoje smeđe oči koje uvijek sijaju nekim posebnim sjajem. Trgnem se, shvatam, to nisi ti..tebe nema tu.. Strah me podići glavu i vidjeti surovu realnost. Svuda si oko mene, ali samo u mojoj glavi. Poslije tebe, sve je tako sivo, čak je i duga izgubila boje. Konobar donosi piće, moju utjehu, alkohol..podižem čašu u tvoje ime. Hvatam se za džepove da platim, ali prazni su...hvatam se za srce, a u njemu si ti :). Pitam se, da l' si tu kao moja radost ili moja tuga?! Bezbroj pitanja mi prolazi kroz glavu, a odgovora nema nigdje. Vrijeme je nemoguće vratiti, nažalost..Jer tamo negdje daleko ti si sretan. Šta još da ti kažem...osim...volim te ma gdje bio..