Dok sjedim sama u moja četiri zida, pokušavam da pronađem još neki način na koji ću ti pokazati koliko te volim. Da li uopšte postoji? Je li uopšte moguće izmjeriti ovo što moje srce osjeća prema tebi? Ti si postao smisao ovog mog surovog života. Svaki moj udisaj učinjen je samo radi tebe. Po prvi put u životu osjećam da sam pronašla srodnu dušu s kojom želim da provedem cijeli život. Svaki moj dan počinje mislima o tebi, a liježem s tobom pred očima. Pogledavši samu sebe vidim sreću koja mi isijava iz očiju, a ti si jedini krivac za to. Pokucao si na vrata mog srca i moje duše, a ja sam te bez imalo sumnje pustila unutra. Podstanar si moje duše...i ne želim da ikad odseliš. Letim u oblacima, sedmo nebo sam davno prošla...to je malen nivo u usporedbi s onim gdje sam ja. Griješila sam to znam, griješio si i ti, ali naša ljubav zaslužuje novu šansu, novi početak...prošlost neka ostane iza nas.

Bez tebe ne želim, niti mogu. Potreban si mi kao ribi voda, da te nema, uginula bih... S tobom imam krila, a da mi odeš bila bih kao ptica bez krila. A može li ptica bez krila da leti? Svaki tvoj poljubac meni je hrana, s tvojom ljubavlju i tobom kraj sebe uvijek sam sita. Moj si vazduh... Moj si anđeo čuvar... Ako nemam tebe, onda nemam ništa. Radije pristajem da imam tebe, nego išta drugo. Volim te, volim te kao što nikoga nisam, niti hoću... Od prvog dodira, od prvog pogleda ja pripadam samo tebi, tvoja sam robinja. Ponekad me strah ovolike ljubavi, kao da si mi postao opsesija.Sudbina je ono što nas je spojilo... MIsliš li da smo suđeni jedno drugom? Ja mislim da jesmo... Moj svijet se okreće samo oko tebe...Prije sam lagala druge da mi ništa ne značiš, ali nisam nikad mogla slagati sebe. Znaš, boli me koliko te volim...