Zelite reklamu na radiju? Pozovite: +41 76 33 44 77 2 |
| Naslovna | Mp3 download | Članovi | Forum | Live Chat | Fotografije | Blog | Ko je hot? | Muzika Online | Radio Uživo | Igrice | Utisci |
BluRay blog |
Kad zatvoriš oči,
i odlutaš negde u tamu,
moj lik ti u misli kroči,
nikad te ne ostavlja samu.
Na drugom kraju sveta,
zatvorim oči i ja,
tražim te u obliku cveta,
cveta, čarobnih boja.
Moja boja si ti,
tečeš kroz moje vene,
cvete moj, moja ljubavi,
ja imam tebe, i ti imaš mene.
I opet njoj...
O pesniče sa LIcem anđela, dušom i srcem VElikim,
kao predeli severa, morem zagrljeni.
RAdujem se tebi i delu tvom!
Odeš... kao LIst, u kasno jesenje VEče,
sa umorne krošnje Drveta Života...
Ali glas RAzuma govori da ćeš ponovo doći.
I doneti Opet, anđeoski LIk i VEčni osmeh...
Znam...i osećam to...
RAzdragana i srećna... neponovljiva... kao i uvek!
IzNENADa mi u misli svratiš. ;) :)))
Mojoj dragoj prijateljici...
Na pragu svojih dvadesetih
bio sam laka roba,
bile su moderne barabe onih dana.
Ne želim svega ni da se setim,
hteo sam, eto, sve da probam,
zvalo me zabranjeno voće s raznih grana.
Sad žalim, da,
al' šta sam znao ja?
Ti si bila još devojčica.
Leteo je kao leptir tvoj čuperak.
Drugi bi sve
imalo smisao,
drukčije bih život disao,
da sam znao da postojiš Olivera.
Možda sam a da nisam znao
pred isti izlog s tobom stao,
možda smo zajedno iz voza negde sišli?
Možda si sasvim blizu bila,
ulicom mojom prolazila,
i možda smo se na trenutak mimoišli?
Sad žalim, da,
al' šta sam znao ja?
Ti si bila još devojčica,
daleko od moga oka i mog pera.
Drugi bi sve
imalo smisao,
ne bih svakoj pesme pisao,
da sam znao da postojiš Olivera.
Drugi bi sve
imalo smisao,
ja bih iz te gužve zbrisao,
i nikom ne bi bilo jasno šta ja to smeram.
Znao bih gde
da sebi nađem mir,
skrio se u tajni manastir
i čekao da ti odrasteš Olivera.
Ovo je prevod pesme Za tebe ljubavi moja koju je napisao poznati francuski poeta Žak Prever ( Jacques Prever )
Glasi nekako ovako... ;);):))
ZA TEBE LJUBAVI MOJA
Iš'o sam do Glavne pošte,
I platio sam sve račune,
Za tebe...
ljubavi moja.
Iš'o sam do Kalenić* pijace,
I kupio da ima da se jede,
Za tebe...
ljubavi moja.
Iš'o sam do jebenog Miljakovca*,
I prevez'o tvom bratu kompjuter koji i ne zna da koristi,
Za tebe...
ljubavi moja.
A zatim sam doš'o kući i značajno te pogled'o,
Pa bre pi(biiiiip)da ti materina neodgovorna nisi ni sudove oprala,
ZA TEBE...
LJUBAVI MOJA!
* Pijaca u Beogradu
* Kraj u Beogradu
Pesma je predviđena za tugovanje u duetu ali na različitim mestima zemaljske kugle. Peva se sa tugom i u muškom i u ženskom rodu. Male korekcije u tekstu se podrazumevaju, ali suština ostaje ista. Bolujem ja, boluješ ti...pardon..Tugujem ja, tuguješ ti...i tako...
Život je tužan bez tebe mila(i),
u vazduhu struji taj osećaj tupi,
sedim sam(a) na našoj klupi,
sada sam ptica slomljenih krila.
( na kojoj smo ljubav sa usana pili ).
Tugujem, sa tugom drugujem,
tugujem i sve ti dugujem...
Navire seta i sećanja blede,
povetarac lagano donosi bol,
talasi dosadno tuku o mol,
ta bol me sve jače muči i jede.
Tugujem, sa tugom drugujem,
tugujem i sve ti dugujem...
Poslednja nada sad nestaje i vene,
sa njom i ja, kao duh iz pakla,
srce je moje zla sudbina dotakla,
nema više tebe...a nema ni mene.
Tugujem, sa tugom drugujem,
tugujem i sve ti dugujem...
Kako postati srećan, radostan, veseo, bezbrižan ili bar spokojan? Ako neznate odgovor na ovo pitanje, najbolje je da se o tome konsultujete sa onima što ispred prodavnice ( u svim vremenskim prilikama i neprilikama ) sa velikom dozom uživanja, piju PIVO.
U ovom trenutku oni vam mogu dati nepogrešivo tačan odgovor, jer ONI na to najviše liče.
U jednom velikom gradu živeo je bračni par, gospođa Željana i gospodin Željko Želimir.
Žarko su želeli da imaju decu, ali nikako nisu uspevali da želju i ostvare.
Dugo su razmišljali, i teškom mukom doneli još težu odluku: POKUŠAĆE SA SUROGATOM, tj. „pozajmiće" oca svog budućeg deteta.
Na dan kada je „zamenik" trebalo da stigne u njihov stan i odradi deo fizičkog posla, gospodin Želimir je nežno poljubio svoju suprugu, stegao joj ruku u znak podrške i rekao: Ja odlazim, čovek uskoro treba da dođe!
Pola sata kasnije, sasvim iznenada, na vrata stana porodice Želimir zakucao je PUTUJUĆI FOTOGRAF, stručnjak za umetničko FOTOGRAFISANJE beba.
Gospođa Željana je otvorila vrata.
FOTOGRAF: Dobro jutro gospođo. Došao sam da...
GOSPOĐA ŽELIMIR: Nema potrebe da objašnjavate, očekivala sam Vas... ( prekide ga )
FOTOGRAF: Zaista. Izvrsno! Ja sam kao što možete da pretpostavite specijalista za bebe.
GOSPOĐA ŽELIMIR: Znam, to je ono u šta moj muž i ja polažemo nade. Molim Vas uđite i sedite.
Posle nekoliko trenutaka, gospođa Želimir upita, rumeneći pomalo u licu: Pa dobro gospodine, gde bismo mogli da počnemo?
FOTOGRAF: Prepustite sve meni. Ja obično pokušam dva puta u kadi, jednom na kauču, i možda dva do tri puta na krevetu. Ponekad zgodno dođe i patos u dnevnoj sobi. Nije zaista loše da se to obavi na nekoliko mesta.
GOSPOĐA ŽELIMIR: U kadi... u dnevnoj sobi? Zato to nije uspevalo između mene i mog supruga!?
FOTOGRAF: Pa gospođo, niko od nas, ipak, ne može garantovati da će svaki put biti uspešno. Ali ako isprobamo nekoliko različitih varijanti i pozicija i ako okonem iz šest do sedam uglova, ja sam siguran da ćete biti zadovoljni rezultatom.
GOSPOĐA ŽELIMIR: Bože moj...baš toliko puta...( drhtala je gospođa Želimir )
FOTOGRAF: Gospođo, u mom poslu čovek mora da to radi bez žurbe. Ja bih najviše voleo da stvar završim za pet minuta i odem, a Vi biste, siguran sam, bili razočarani.
GOSPOĐA ŽELIMIR: Da, da... ( izusti gospođa sasvim tiho )
Fotograf otvori svoju torbu i izvadi nekoliko fotografija beba koje je fotografisao.
FOTOGRAF: Vidite, recimo ova prva je napravljena na krovu autobusa, u centralnom delu grada.
GOSPOĐA ŽELIMIR: O moj Bože - udahnu gospođa, gužvajući maramicu u ruci.
FOTOGRAF: A ove dvojke su ispale izuzetno lepe, ako uzmete u obzir da je sa njihovom majkom bilo jako teško raditi.
GOSPOĐA ŽELIMIR: Bilo je teško raditi sa njihovom majkom?
FOTOGRAF: Da gospođo, upravo tako. Morao sam da je odvedem u Najveći gradski park, kako bismo obavili posao. Narod se gurao okolo, bilo ih je po četvoro. Petoro jedno na drugom, gurali su se da što bolje vide.
GOSPOĐA ŽELIMIR: Četvoro petoro jedno na drugom? ( izusti zabezeknuto )
FOTOGRAF: Da! A uz to trajalo je voše od tri sata. Majka je neprestalno siktala i uzdisala, jedva sam uspevao da se skoncentrišem. Zatim je počeo da pada mrak, pa sam bio prisiljen da okidam na brzinu. Konačno, kada su veverice počele da grickaju moje instrumente, morao sam sve da završim i da aparaturu spakujem unutra, gde joj je i mesto.
Gospođa Želimir se lagano nagnu napred.
GOSPOĐA ŽELIMIR: Hoćete da kažete da su, u stvari, ovaj...one počele da grickaju, ovaj Vašu...ovaj...aparaturu!?
FOTOGRAF: Upravo tako! A sada, gospođo, ako ste spremni ja bih da izvadim svoj tronožac, kako bi mogli da počnemo da radimo.
GOSPOĐA ŽELIMIR: Tronožac?
FOTOGRAF: O da...uvek moram da upotrebljavam tronožac, kako bih na njega postavio svoj CANON. Moj CANON je suviše veliki da bih mogao da ga držim u ruci toliko dugo... Ali gospođo, gospođo...O Bože dragi...pa ona se onesvestila...
Samo je jako zagrli u ovoj novogodišnjoj noći,
ti slepče jedan, bez srca i bez duše,
prestani da maštaš i pričaš o svoj "moći",
kukavica si ti; čovek bez lica...kao zemlja posle suše.
Koristiš to što te ona voli, što njen si život i njena radost,
kako te nije žao, manipulator si osećanjima i dušama drugih,
misija tvoja je kao i ti, podla, pokazuje tebe i tvoju slabost,
tvoju mračnu stranu, porive lude... ti si sam protiv svih.
Ta žena koja te voli i koja ti se nada, shvatićeš nekada, al' bićeš po strani,
živi za tebe i nije naivna kao što misliš; zna ona da se dodro dobrim vraća,
zna ona da ljubav uvek pobeđuje, ma koliko boli, zna ona i da se brani,
takav čovek kao ti, slepče jedan, ako na mostu ne plati, na ćupriji plaća.
Platićeš cenu za sve boli koje joj nanosiš, budi svestan toga i znaj,
život je čudo, neko od gore sve vidi i prati, raspodelu po zasluzi pravi,
ti si u sramotnom redu, sa kartom put pakla, ona je ta koja ide u raj,
ona je ta koja zna da voli, da prašta, njena ljubav na kraju pobedu slavi.
Ja, Bog tvoj, ovoga trena poslednju šansu ti za iskupljenje dajem,
zagrli je, promeni se, budi čovek i ceni iskrenost i dobrotu njenu,
Nova Godina je... početak novi, tren da postaneš neko sa srcem i sjajem,
da okaješ grehe svoje, izađeš čist, pred mene, Boga tvog i moju senu.
Taj ZAGRLJAJ topao i jak biće lek za tvoju mračnu stranu i tvoj crni bestid,
od svog trulog života učinićeš da ima smisla... da drugom ne nanosi boli,
otvoriće ti zamagljen pogled, ukazati pravi put, poboljšati iskrivljenu sliku i vid,
shvatićeš poruku koju ti šalje ta žena i duša njena, jer ONA TE ISKRENO VOLI.











