Molim te...bacaj mrvice kad kreneš u daljinu da te mogu pratiti...da ne izgubim tvoj trag.. To neka bude prečica do tebe, prečica koja će da me dovede do tvog srca, duše, tvojih usana... Svi su već ispričali priče, a mi svoju još uvijek pišemo..slovo po slovo, riječ po riječ... Malo tuge, a najviše sreće! Znaš, ja od života nisam dobila ništa lijepo...stalno me šamara i udara kako mu se prohtije...ali ti...ti si najljepši poklon koji je mogao da mi pokloni. Zahvaljujem mu se svaki dan na tome, jer mnogo mi znači što te imam takvog kakav jesi..pun ljubavi...a ja ju udišem pri svakom udisaju.. Odavno sam shvatila da si ti moje svjetlo na kraju tunela.. Moja jedini i istinski put za raj.. Nekad se pitam je li moguće voljeti više od ovoga?? Ne znam... Jer svako voli na svoj način i različitom jačinom... Svako ima svoj način... Ja volim na svoj način..malo čudan...ali ipak, volim...svim srcem.. Ponekad se mrzim zbog tog načina...jer imam osjećaj da samo nanosim bol...ali ti znaš, da ja neke stvari radim isključivo iz ljubavi.. Nikad ti svjesno ne bih nanijela bol..zapamti to!!! Ljubavi, znas li da ja disem za tebe? Znas li da si mi ti slika koja me prati na počinak i ona koja me budi svakog jutra? Ne znam na koji način još pokažem svoju ljubav...ali molim te samo jedno...voli me tek toliko da znam da imam neko mjesto u tvom srcu..

Boli me svaki dan bez tebe..svaki mi se čini dug kao godina.. Bez tebe više ništa nema žarke boje, sve je tako sivo i tmurno..poput neba kad se sprema kiša.

Nedostaješ mi..toliko, da me to počinje boljeti. Srce mi i dalje kuca za tebe, ali svakim danom kao da se polako cijepa na komadiće. Bez tebe ja nisam potpuna persona, nedostaje mi polovica..polovica za koju dišem. Pitam se, da li je daljina dobra ili loša svar? Dobra je jer se više poželi osobe, ali loša...jer te samoća vreba iz ugla i polagano ubija. Ja ne znam na koju stranu da okrenem, dobru ili lošu. Ponekad poželim da sve srušim između nas, dotrčim ti u zagrljaj i spustim ti nježni poljubac na usne...ali... Sve ostaje na mojoj bujnoj mašti. Jer...ti... ti si daleko.. Eh, kako ta daljina boli..

Ipak, trudim se ostati jaka...i živim za dan kad ćeš mi pasti u zagrljaj...jer znaš, ja tebe volim... Volim te od prvog dana...i ti si me uvjerio da postoji ljubav na prvi pogled..ti si mi vratio nadu u život i svaki moj korak preko trnja učinio manje bolnim. Nemaš pojma koliko sam sretna kad čujem tvoj glas, kad vidim tvoj osmijeh..

Bogata sam, najbogatija osoba na svijet..jer imam tebe..živote moj.

Iako si daleko...ja znam da se možemo boriti sa svim i svačim i sve to prebroditi...jer znaš, ljubav je najjača sila na svijetu... Čekat ću te svakog dana, okupana ljetnim suncem...koje obasjava moje oči...a u očima ćeš prepoznati čežnju za tobom. Vidjet ćeš vatru koju osjećam prema tebi... Volim te, ne zbog toga što si ti, već zbog toga što sam ja kad sam s tobom. A s tobom sam krenula od dječijih koraka, i vidi gdje me to sad dovelo..dovelo me do neizmjerne sreće. Kad me neko gleda, vidi tebe u meni...jer si skriven u mom srcu i u njemu živiš....sad i zauvijek.

Znam da tvojim venama kolaju isti osjećaji...samo šti ih skrivaš..ali neka, ja znam što ti osjećaš...i znam da je svaki tvoj uzdah samo za mene..tvoju malu djevojčicu.

Mislim da su riječi više suvišne...sve sam ti ovo milion puta ponovila...i pokazala...te sam spremna na to uvijek...

Volim te ljubavi...

Dok sjedim sama u moja četiri zida, pokušavam da pronađem još neki način na koji ću ti pokazati koliko te volim. Da li uopšte postoji? Je li uopšte moguće izmjeriti ovo što moje srce osjeća prema tebi? Ti si postao smisao ovog mog surovog života. Svaki moj udisaj učinjen je samo radi tebe. Po prvi put u životu osjećam da sam pronašla srodnu dušu s kojom želim da provedem cijeli život. Svaki moj dan počinje mislima o tebi, a liježem s tobom pred očima. Pogledavši samu sebe vidim sreću koja mi isijava iz očiju, a ti si jedini krivac za to. Pokucao si na vrata mog srca i moje duše, a ja sam te bez imalo sumnje pustila unutra. Podstanar si moje duše...i ne želim da ikad odseliš. Letim u oblacima, sedmo nebo sam davno prošla...to je malen nivo u usporedbi s onim gdje sam ja. Griješila sam to znam, griješio si i ti, ali naša ljubav zaslužuje novu šansu, novi početak...prošlost neka ostane iza nas.

Bez tebe ne želim, niti mogu. Potreban si mi kao ribi voda, da te nema, uginula bih... S tobom imam krila, a da mi odeš bila bih kao ptica bez krila. A može li ptica bez krila da leti? Svaki tvoj poljubac meni je hrana, s tvojom ljubavlju i tobom kraj sebe uvijek sam sita. Moj si vazduh... Moj si anđeo čuvar... Ako nemam tebe, onda nemam ništa. Radije pristajem da imam tebe, nego išta drugo. Volim te, volim te kao što nikoga nisam, niti hoću... Od prvog dodira, od prvog pogleda ja pripadam samo tebi, tvoja sam robinja. Ponekad me strah ovolike ljubavi, kao da si mi postao opsesija.Sudbina je ono što nas je spojilo... MIsliš li da smo suđeni jedno drugom? Ja mislim da jesmo... Moj svijet se okreće samo oko tebe...Prije sam lagala druge da mi ništa ne značiš, ali nisam nikad mogla slagati sebe. Znaš, boli me koliko te volim...

Sjedim u kafiću, nepomična...na licu mi tužni izraz, a iz oka liju suze...baš kao kiša napolju. Srce se lomi, kao čaše koje pijanci bacaju oko mene. P'jana sam! Dušom haraju hladni vjetrovi.. Oko mene stotina nepoznatih osoba, a ja u svakoj vidim tvoje lice. Tvoj osmijeh koji strašno volim, tvoje smeđe oči koje uvijek sijaju nekim posebnim sjajem. Trgnem se, shvatam, to nisi ti..tebe nema tu.. Strah me podići glavu i vidjeti surovu realnost. Svuda si oko mene, ali samo u mojoj glavi. Poslije tebe, sve je tako sivo, čak je i duga izgubila boje. Konobar donosi piće, moju utjehu, alkohol..podižem čašu u tvoje ime. Hvatam se za džepove da platim, ali prazni su...hvatam se za srce, a u njemu si ti :). Pitam se, da l' si tu kao moja radost ili moja tuga?! Bezbroj pitanja mi prolazi kroz glavu, a odgovora nema nigdje. Vrijeme je nemoguće vratiti, nažalost..Jer tamo negdje daleko ti si sretan. Šta još da ti kažem...osim...volim te ma gdje bio..

Ne znam da li je to glupo sada i u ovome trenutku, i u ovoj situaciji da plačem kao malo dijete.  A nije ni bitno. Ti ionako nećeš znati ni da sam plakala, niti da pišem sve to. A kako bi i znao? O, kako bih voljela umrijeti u tvom naručju, u tvojim očima... I ne, ne pitaj me zašto sam tužna, jer reći ću ti da je moj osmijeh nestao zajedno s tobom. I ne pitaj me zašto me ljubav boli. I ne pitaj me što te volim, jer reći ću ti da čovjek voli samo jednom u životu. Ne pitaj me, ne pitaj me ništa. Samo me zagrli i nedaj me nikome. Pusti me da nestanem u tvojim očima i izgubim u tvojim mislima. Kada bi samo vidio tu suzu u mom oku, kada bi samo mogao osjetiti taj pelin u mome grlu, sve bi ti bilo jasno. Volim te kao samu sebe. Ti si u mojoj duši, mome srcu, mojoj glavi, ti si u meni. I kako da ne plačem? Zaista, potrebno je hrabro i snažno srce da ne zaplače. A ja nemam ni jedno, ni drugo. Moje srce je zaključano u tamnici sjećanja. Trpi najtežu kaznu, a nije ni krivo ni dužno. Sve sam platila, sve tuđe dugove. Nije više bitno ko je griješio i kome grijeh leži na srcu i ko još uvijek griješi. Griješimo oboje! S tobom u vatru, suze, u sreću... Ja sam sreću i osjetila samo s tobom. I zato ne želim nikoga drugog, jer svoj osmijeh dugujem samo tebi. Ja te toliko volim! Volim te kao nikog do sad. Zato, ne čudi se mome blijedom licu i mom praznom pogledu negdje u daljini. Ja ću uplakana dočekati zoru i prve zrake sunca. Sunce je samo napolju, a u mojoj glavi je mrak. U očima tihi jecaji, a na usnama zadnja molitva koja je upućena tebi. I jedino svjetlo u ovome mraku života je moja nada. Ja se nadam. Jer u svakome mraku ima barem malo svjetla. Tako su me učili. Tako me učiš ti...

Čeznem da ti kažem da te volim, ali plašim se...Noćima sanjam te i muče me osjećanja prema tebi. Nemam hrabrosti da si moja radost, da mi sačinjavaš mladost i činiš me sretnom. Posmatram te i poželim da vrisnem snažno i cijelom svijetu kažem da te neizmjerno volim, ali bojim se da bi mi se smijao. Ne znam da li i ti mene voliš i da li bi mi uzvratio ljubav koju čuvam samo za tebe. U trenutku sve bih ti rekla, ali opet me muči crv sumnje da će moj bol tvojim odbijanjem postati još veći. Bojim se da te ne iznevjerim i ne razočaram. Nedostaje mi hrabrosti jer plaši me pomisao da ću biti duboko povrijeđena. Zato svoja osjećanja iznosim na ovo parče lista i svoj bol i tugu čuvam samo za sebe.

Svaki put ti ponosno i hrabro prilazim, dobro skrivajući svoju bol, ljubav i tugu. Ali tvoj osmijeh, pogled...uvijek me probudi iz slatkih snova i podsjeti me na moju tugu i moju bol. Čeznem da sjedim pored tebe i posmatram te, mogla bih tako danima i satima, ali plašim se da ne bih izdržala. Mislim da će ova ljubav prema tebi trajati bar onoliko koliko traje ovaj moj život, a možda i duže...

Moja ljubav prema tebi bila je prava. Prava ljubav, ljubav koju doživimo samo jednom u životu. Iskrena i čista, nevina i krhka. Iako to nisam željela, voljela sam te. Moja ljubav, izjava ljubavi moje, bila je pogubna za nas.. Znaš, tada mi ništa nije bilo važno..vjerovala sam u snagu svoje ljubavi. Tvoj pogled jednog dana bio je dovoljan da shvatim da ni ljubav nije beskrajna. A ja? Šta? Kako?  Kako zaboraviti pitala sam se prateći odsjaj zvijezda, sa suzama na svom licu. Tako se parala i razbijala moja duša i srce koje tad biješe pod tvojom vlašću. Voljela sam te, iako to nisam željela. Volim te,...a hoću li te voljeti i je li ljubav vječna...znat ću kad i sama otkrijem šta je vječnost ustvari...

U potrazi za srećom bosonoga po trnju gazim i svaki čas se ponovo rađa u meni slika nastala odavno, slika puna suza i gorčine, ništa ne vidim, slijepa sam...prepuštena srcu da me vodi, iako znam da ono vodi samo za tebe. Ja sam paćenik i sklona sam tomu, to je jedina slabost u mome životu koje se ne želim riješiti.

Ne uspijevam više ni vladati sobom, u mom životu više ne postoji ravnoteža, upijam miris ljeta i tonem sve dublje u rupu bez dna. Ranjeno srce drhti, a ja mu ne mogu pomoći...jer ono kuca samo za tebe i tebi je prepušteno na milost i nemilost.

Padam u očaj pri samoj pomisli na tebe, veća sam u predvorju pakla bespomoćna, jer ne vladam sobom...ti si gospodar moje duše, tijela i srca.

Ni volje više nemam za život, draža mi je tama od svjetla i patnja od sreće, jer ti si urezan u mom srcu, životu i vječno tu ostaješ.

Jedino i zadnje što osjetih jest topla suza na mom licu.

U njoj se nakupilo tuge i boli...ona polako klizi, istječe...

A s njom i moj život, jer naučih živjeti u boli i bez nje nema života za mene i ja nestajem!!!!!